iliti kad mladi vode logor.

Postoje dani kad je život posebno lijep. To su dani kad si s prijateljima i grijete se uz vatru uz sjajne zvijezde poviše vaših glava dok pjevate uz zvuk gitare (kako li sam se samo pjesnički izrazila!) ili se gađate vodenim balunima na +30 stupnjeva na suncu, skupljate „bodove za raj“ i se derete: „Rafo Čokolino!!“ bez razloga itd. Ti dani su, nažalost, završili za ovu godinu i sad odbrojavamo 365 dana do idućeg logora.

Kako poznati stihove jedne izviđačke pjesme (koju je napisao Fista) govore: „Već logoru je doš'o kraj, tužan rastajem se s njim.“ Sad kad smo se naspavali, dubinski otuširali i raspakirali, shvaćamo kako je život u šumi s prijateljima puuuno bolji od onog u civiliziranom gradu.

No dobro, da pređem na stvar i prestanem s filozofiranjem o ljepoti izviđača koju već svi znaju i pređem na ono što je bit ovoga članka. Ovaj logor je drukčiji po jednoj stvari, a to je da ga programski priprema i vodi načelstvo koje je dosta mlađe nego je to uobičajeno. Točnije, da vam pojasnim situaciju: stariji su zauzeti raznim poslovima izvan izviđača, pa na mlađima svijet, u ovom slučaju logor, ostaje. Zato je Karlo (Maleni) vođa logora ove godine, Stipe ekonom, Deni tajnica, Andrea i ja vodima poletarce i pčelice (i ponekad Duje i Mićun), Paula planinke, Ivo izviđače. Naravno, tu je i Tudi koji pomaže u svemu po malo, Marin koji dođe i otiđe zbog posla, Fista s izviđačima, a teta Ale i barba Bruno su u kužini. Tako da mi mlađi nismo skroz sami, ali obavljamo glavne poslove vezane za logor.

Iako u početku nismo znali kako će to sve skupa ispast, sad, na kraju logora, mogu sigurno potvrdit da je odlično ispalo. Prvo po čemu se to moglo zaključit je to što su djeca postavljala pitanja: „Zašto moramo ić? Kad ćemo doć opet? A šta ako ja ostanem ode, mogu li, mogu li?“ Naravno, svi smo želili ostat još, ali svemu dođe kraj, a zabava se mora prekinit na vrhuncu, tako da se jedva čeka idući put. Druga prednost ovog načina vođenja logora je u tome što je atmonsfera opuštenija. Točno se zna čiji je što posao, a i uz to nas ima dovoljno mladih  da se bavimo djecom bez da poludimo i da, s vremena na vrijeme, imamo vremena za druženje sa svojom družinom i sl. Osim toga, razlike između godina vođa i članova su manje, pa radimo program na način koji mislimo da će djeci bit zabavniji i zezamo se s njima na njima bliskiji način. Nadam se da me pratite i da shvaćate poantu ovog texta .

Dakle, nisu bitne godine za organizirat nešto, nego volja i želja koje mi, hvala Bogu, imamo dovoljno. Sad smo naučili osnovne kod vođenja logora, sad ćemo još detaljnije učit i onda za 10,20 godina ćemo mi učit one još mlađe kako se vodi logor. Tako to ide u krug valjda..

Sad ću prestat pisat jer mi ova splitska vrućina pretvara mozak u žvaku, a vjerovatno je tako i s vama.

Nadam se da je svima bilo super i ispirčavamo se ako je nešto bilo malo lošije jer ipak je to prvi logor s ovako mladom upravom - Karlo , Deni i Stipe imaju 15 god, kakav će to tek bit logor kad budemo svi još stariji!  Vidimo se dogodine, nadamo se u još većem broju.