Osobni osvrt jednog (i jedinog) starješine logorovanja na Smotru 2010.

Muljava MMX – Grad u šumi

Dani u šumi, dani mladosti, upečatljivi trenutci koji ostaju lijepe slike u memoriji sudionika što još čekaju da budu ispričane na nekim budućim druženjima. U godini u kojoj slavimo šezdeset godina od osnivanja družine izviđača iz koje je izrastao naš klub, s ponosom možemo kazati da smo skautsku tradiciju života u prirodi još jednom vjerno pretočili u stvarnost. Doći u šumu, na negostoljubiv i nepoznat teren i stvoriti uvjete za dvotjedni boravak ne može svatko, barem ne na način na koji mi to radimo. Vidjelo se to na ovoj Smotri predobro i običnom putniku prolazniku koji samo ovlaš pogledom preleti preko našeg malog šatorskog grada. Životni prostor  šumske livade dijelili smo sa OI Primorje – Rijeka, OI Sjever-Jug – Kostrena, OI Bota – Zagreb i izviđačima iz Skoplja – Makedonija te tako činili kontingent nacionalnog parka Kornati koji smo s ponosom nazvali The Kontingent.  Nazvali smo ga tako iz jednostavnog razloga i bez lažne skromnosti jer smo uistinu bili snaga i zamašnjak koji je Smotri dao dodatni impuls u nastojanju da sudionicima pruži ono zbog čega su i došli na smotru''Avanturu u prirodi''.

Koliko god je u početnim danima nekima od nas bilo teško i koliko god da su muke odvojenosti od roditeljskog doma bile velike, na kraju se pokazalo da snaga karaktera pojedinca uvijek nadvlada bilo kakve probleme u klubu koji baštini duh zajedništva i koji brine o osjećaju povezanosti svih karika lanca koje ga sačinjavaju. To nas je sve na kraju učinilo jačima i na jedan poseban način povezanijima jer zajednički život u prirodi, ma koliko on kratak bio, dodatno istanča sva ljudska osjetila, svih onih pet koje poznajemo, ali najvažnije od svega uobliči i ono šesto osjetilo za koje u gradu često nismo niti svjesni da ga posjedujemo. Tako priroda utječe na nas izviđače.

Na smotri smo definitivno odskakali od drugih. Česti gosti iz drugih izviđačkih udruga iz cijele Hrvatske koji su šetali našim logorskim krugom redom su ostajali zapanjeni ljepotom i funkcionalnošću onoga što su vidjeli. Na cca 1000m² koliko je bila velika naša livada unutar kontingenta skladno smo uredili četiri kruga šatora. Planinke u jednom, izviđači u dva, ali sa zajedničkim zborištem te na koncu krug u kojem su bili smješteni članovi Uprave kluba. U krugu smo imali i lijepo uređeno vatrište na kojemu se, po svim kriterijima, odigrao jedan antologijski skeč koji će ući u historijat KZP-a kluba (A.Š. Hvala!).

Imali smo i veliki šator koji smo koristili kao ''tinel'' u danima lošijeg vremena, a nikako ne smijemo zaboraviti ni ekonomat/upravni šator sa svojim čuvenim štekatom imena Gaga. Riječi vam malo toga mogu dočarati, preporučam da pogledate galeriju slika i vidjet ćete o čemu govorim. Slike pričaju priče.

Kad se u odnos stavi ono što bih vam želio kazati i ono što vam riječima nikako ne mogu reći, osjećam se poniznim i malim jer riječi su naprosto nedostatne za opis svega onoga što ovakav način života pruža. Obratite pozornost svaki put kada vam neki skaut prepričava svoje doživljaje sa svojih pustolovina i na trenutak zanemarite sadržaj. Pokušajte čuti onaj zanos, onu iskrenu avanturu dok vam se prenose emocije koje su utkane u riječi koje mu prolaze preko usana. Nemojte samo slušati, pokušajte čuti.

Smotra SIH-a Muljava 2010. – The Kontingent - NP Kornati

Stvorili Smo Bolji Svijet. 

Boris Bulović